Jedna od onih fudbalskih priča za koje se činilo da su morale trajati mnogo duže danas je dobila svoj posljednji zapis. Preminuo je Ivan Gudelj, legendarni fudbaler Hajduka, reprezentativac Jugoslavije i jedno od najupečatljivijih imena jugoslavenskog fudbala osamdesetih godina.
Gudelj je preminuo nakon kratke i teške bolesti, u 67. godini života. Vijest o njegovom odlasku izazvala je brojne reakcije, posebno u Splitu i među navijačima Hajduka, kluba s kojim je njegovo ime ostalo neraskidivo povezano.
Bio je fudbaler kojeg nije bilo jednostavno smjestiti u jednu poziciju. Snažan, prodoran, izuzetno izdržljiv, sposoban braniti, stvarati igru i postizati golove, Gudelj je pripadao vremenu u kojem se za najbolje igrače govorilo da mogu igrati gotovo sve. Upravo takav je bio – fudbaler koji je na terenu ostavljao utisak da ga ima više nego jednog.
Rođen je 21. aprila 1960. godine u Imotskom, a prve fudbalske korake napravio je u Mračaju iz Runovića. Kao dječak je 1975. stigao u Hajduk, a već naredne godine priključen je prvom timu. Za splitske „Bijele“ na kraju je odigrao čak 362 utakmice i postigao 93 gola, brojke koje su posebno impresivne kada se zna da nije bio klasični napadač.
S Hajdukom je osvojio prvenstvo Jugoslavije, dva Kupa, igrao velike evropske utakmice i postao jedan od simbola generacije koju stariji ljubitelji fudbala i danas pamte s posebnim poštovanjem. Bio je dio ekipe koja je igrala četvrtfinale Kupa evropskih prvaka 1980. godine i polufinale Kupa UEFA 1984. godine.
A koliko je Gudelj bio veliki talenat možda još bolje govori njegova reprezentativna karijera.
Još kao omladinac predvodio je reprezentaciju Jugoslavije koja je 1979. osvojila evropsku titulu, a Gudelj je proglašen najboljim igračem turnira. Samo nekoliko godina kasnije, 1982., postao je najmlađi kapiten reprezentacije Jugoslavije u njenoj historiji, prvi put noseći kapitensku traku protiv Bugarske u Sofiji.
Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 33 utakmice i postigao tri gola. Nastupio je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980., Svjetskom prvenstvu u Španiji 1982. i Evropskom prvenstvu u Francuskoj 1984. godine. Na Mundijalu 1982. bio je toliko dobar da ga je francuski L’Équipe uvrstio u idealnu jedanaestorku prvenstva.
I upravo tada izgledalo je da je pred njim ono najbolje.
Evropski velikani pratili su ga, a među najzainteresiranijima bio je Real Madrid. Prema službenoj biografiji HNS-a, španski velikan ponudio mu je i predugovor. U tadašnjem jugoslavenskom fudbalu igrači nisu mogli tako rano otići u inostranstvo, pa se činilo da će najveći evropski stadioni na Gudelja jednostavno morati još malo sačekati.
Ali nisu ga dočekali.
13. septembra 1986. godine, pred oko 35.000 ljudi na Poljudu, Hajduk je igrao veliki derbi protiv Crvene zvezde. Gudelj se već neko vrijeme nije osjećao dobro. Tokom utakmice nestalo je snage u tijelu koje je do tada izgledalo kao da se nikada ne umara. Napustio je teren, a da tada niko nije mogao znati da je upravo završena njegova posljednja fudbalska utakmica.
Ubrzo su stigli nalazi – hepatitis B.
Igrač koji je pripadao najvećoj evropskoj pozornici odjednom se našao daleko od stadiona, reflektora i transfera. Pokušavao se vratiti. Prema podacima HNS-a, dva puta je prerano počinjao ponovo trenirati, bolest se vraćala i na kraju je morao prihvatiti ono što je za profesionalnog sportistu možda i najteže – da je igračka karijera završena.
Imao je samo 26 godina.
Možda upravo zato priča Ivana Gudelja nikada nije bila samo priča o fudbalu.
Jer kada mu je oduzeto ono u čemu je bio među najboljima, nije nestao iz sporta niti se zatvorio pred životom. Završio je Kineziološki fakultet, postao profesor kineziologije, radio kao trener i fudbalski stručnjak, vodio Primorac, Zadar, Dubrovnik i austrijski Vorwärts Steyr, radio s mlađim reprezentativnim selekcijama Hrvatske, a u sezoni 2005/2006. sjedio je i na klupi svog Hajduka. Godinama je svoje iskustvo prenosio mladim fudbalerima.
Njegova neobična životna priča dobila je i dokumentarni film „Ivanova igra“, kao i knjigu, jer je Gudeljev život odavno prevazišao običnu sportsku biografiju. To je bila priča o čovjeku kojem se najveći san srušio praktično preko noći, ali koji je pronašao način da ostane u igri i kada više nije mogao obući dres.
Hajduk se danas od njega oprostio riječima koje možda najbolje objašnjavaju koliko je značio klubu – fudbal ga je prerano izgubio kao igrača, ali ga Hajduk nikada nije izgubio.
Ivan Gudelj pripadao je generaciji koju su gledali puni stadioni širom nekadašnje države. Generaciji čija su se imena prepričavala mnogo prije interneta, društvenih mreža i beskrajnih televizijskih prijenosa.
I zato njegov odlazak nije samo tužna vijest iz Splita.
Za veliki broj ljudi širom prostora bivše Jugoslavije, danas je otišao dio vremena u kojem je fudbal izgledao drugačije – i jedan od igrača zbog kojih se na stadion dolazilo ranije.
Ivan Gudelj imao je prekratku igračku karijeru da bi ostvario sve što je mogao. Ali sasvim dovoljno veliku da ga fudbal ne zaboravi.
Porodici i pšrijateljima upućujemo izraze najiskrenijeg saučešća.
Agencija DAN
