Travnički Konak – Stare uspomene i nove ljubavi

Travnički "Konak"

Travnički “Konak”

Travničani posebno, ali i brojni putnici i turisti, s nestrpljenjem očekuju otvaranje nekadašnjeg oficirskog doma, poznatog kao “Konak”.

Nije u pitanju samo znatiželja nego i istinska radost za prostor kakav već dugo nedostaje u ovoj sredini. Radi pozicije u strogom centru grada, historijske pozadine, te lokacije koji omogućava pristup vozilom ovdje se može pronaći izniman ugođaj u ljetnim danima u prostranoj bašti ali i objektima.

Jedan dio ima notu modernog, dok je stara zgrada sačuvala duh minulog vremena. Austrougarska dimenzija proteže se kroz cijeli prostor, a istovremeno donosi i posljednje trendove u dizajnu s kakvim se mogu pohvaliti samo veliki evropski i svjetski centri.

Proći kroz ovu, kako su je nazvali, bečku kafanu Konak, nemoguće je, a kao Travničanin ne osjetiti izniman ponos, što je baš ovaj, mali po dimenzijama, ali po duhu onog i ovog vremena veliki grad dobio objekat koji zadovoljava i najistančanije ukuse.

U osnovi ovog velikog projekta čija se vrijednost može mjeriti milionima stoji porodica Haseljić, vlasnici kompanije „Bajra“, koji su angažiranjem dizajnera Dragana Gačnika, pomirili onovremenu vrijednost i sigurno označili ovo, ili tačnije, novo vrijeme.

I sam Gačnik ovaj angažman doživljava kao veliki izazov:

Dragan Gačnik, dizajner„Ugođaj u samom objektu i u bašti jeste jedan od najvećih izazova u mom dosadašnjem radu, da iskreno kažem, zato što je ovo ogromno. Obično je u pitanju jedan enterijer, neovisno o veličini enterijera, ipak se uspostavi nekakav koncept. Ovo je bilo zahtjevno prvo iz razloga što je stari Travnik historijsko mjesto, a ovaj objekat je pod zaštitom države. Ima svoju historiju i samim tim i meni je kao dizajneru sigurno dao lijepu priliku da pokušam da ga napravim kao pripadajući objekat Travniku, a isto tako bio je strašno zahtijevan.
Ja sam pokušao kroz literaturu i kroz svoja neka znanja o Travniku prvo da se pripremim u tom smjeru, znao sam da je to po arhitekturi iz secesije (austrougarske vladavine), a onda sam prateći eksterijer pokušao da iz tog secesijskog vremena dijelove i fragmente, a i dijelove i fragmente iz travničke kulture koja pripada i turskom i austrougarskom vremenu, da objedinim, a opet da to bude jedan moderan prostor koji pripada današnjem modernom vremenu, s tim da sve vrijeme ima „miris“ te tradicije i prošlosti.
Možda se to najbolje vidi po izboru keramike u konobi. To je najnovija keramika, moram reći i jako skupa, vidio sam da ona sadrži geometrijske oblike koji su svojstveni arhitekturi secesijskog vremena. Puno ima i floralnih motiva koji su bliski islamskoj minijaturi. Te floralne elemente puno nalazimo u Travniku, na džamijama i portalima, a rijetko gdje drugo. Tapete sam namjerno stavljao na zidove i to je ustvari austrougarsko vrijeme, jer je poznato da su puno zidova radili tapetama, i mislim da je izbor dezena blizak tom prošlom vremenu. U prostoru ima i dosta ogledala, možda imaju i ulogu nekog performansa, da se svi mi zagledamo u današnje vrijeme i vratimo druženju, sebi i svojoj osobenosti, da manje tražimo svoj identitet negdje drugo, nego da ga tražimo ondje gdje jesmo.“

Emotivna veza, osnova je svakog ovakvog projekta. To mogu razumjeti umjetnici, ili autori određenih krativnih djela. Samo ugrađujući sebe, svoje znanje, ali i emocije, dolazi se do rezultata.

 

Konak - unutrašnjost„Uvijek se javi ta emotivna veza, kao prvo uđete u neki prazan prostor kojem treba dati dimenziju, ali ne samo individualnu dimenziju koja je primarna, uvijek morate voditi računa o okolini i historijatu, kao o mišljenju drugih. Dakle treba niz tih elemenata zadovoljiti da bi to funkcionisalo u svojoj primarnoj namjeni, a to je da ljudi ovdje uđu, druže se, borave i osjećaju se ugodno.
Ja sam upotrijebio dosta svog znanja i iskustva, moram reći da su se investitori zaista malo uplitali, odnosno dali su mi tu kreativnu slobodu i finansijski su to podržavali. Ako ovaj objekat bude funkcionisao, ako se u njemu budu rađale nove ljubavi i stara sjećanja, onda će sve to i imati smisla.“

A prostora za tu ljubav i prizivanje sjećanja svega onog što ovu sredinu čini tako posebnom, u ovom novom ambijentu sigurno ima. Travnik i Travničani znaju za kritiku, ali jednako tako znaju da pozdrave ono što je lijepo i dobro i ono što donosi boljitak.

Konak je dugo bio prostor gdje su se stvarale dobre, cjeloživotne uspomene, a ovo je prilika da se nastavi tamo gdje se stalo.

Travnicki.INFO/DAN.ba

{itpsharepoint}

Share this post on social media