Živimo u vremenu kada se govori o jednakopravnosti, kada se takog glasno promoviraju ljudska prava, s posebnim osvrtom na osjetljive kategorije društva.
Pričamo o važnosti sretnog djetinjstva, o dobrom odgoju i obrazovanju mladih, o mnogim važnim pitanjima srednjoškolaca. Sve to, u praksi, u svakodnevnici, postaje samo teorija bez primjene. Da je tako, mogli bi ispričati učenici Srednje mješovite škole Travnik, koji još od 2004. godine, kada je položen kamen temeljac s nestrpljenjem čekaju izgradnju nove školske zgrade.
Naime, to je jedino rješenje kojim se osigurava povrat imovine, sadašnje gimnazijske zgrade, Vrhbosanskoj nadbiskupiji. To su potvrdili svi nadležni, svoje mišljenje dali pravnici, a Vlada Federacije obećanje, da će osigurati sredstva za izgradnju nove škole. Do danas, nova školska zgrada, ostaje samo davno započeto gradilište, tek želja i nada u neko bolje pravednije vrijeme u kojem sva djeca mogu imati iste uvjete.
Biti učenikom MSŠT, zaista je privilegija, imajući u vidu ugled koji je ta škola, bez obzira na prethodne formalne promjene i različite nazive, zapravo uvijek imala.
Svi nekadašnji, ali i sadašnji učenici, imaju posebnu emociju prema Gimnaziji, kao mjestu gdje su oblikovani najljepši dani mladosti u koje je utkano i sve ono najbolje od dobrog obrazovanja, ali i prijateljstva i moralnih vrijednosti.
Možda stoga, ne može se lako prihvatiti, da ono što se tako dugo gradilo, ono što se i u najtežim okolnostima očuvalo, uprosti i umanji, ponizi i oduzme, kroz jedan pravni akt. Ne može sve ono što je ova škola bila i ono što danas jeste, svesti na jedan dokument, na jedan papir, na nekoliko pravnih formulacija, u kojima piše da to više nije.
Ova zgrada je više od školskog prostora, ona je dostojanstvo i uspomena, spomenik odgoju i obrazovanju. Ako je potrebno poštivati pravila, a nesporno da treba, onda je jedini način preseliti sve te godine, sav taj teško stečeni ugled, sve uspomene bivših i sadašnjih profesora i učenika u neki novi, namjenski izgrađeni prostor. Samo tako može da nastavi da živi dostojanstvo, koje ima svevremensku dimenziju.
Postoje prava i pravila, novi zakoni i propisi, ali postoje i oni koji su uvijek iznad njih.
Djeca su naša obaveza, mladi naša budućnost, a svaki dalji potez kojim se određuje nastavak školovanja učenika MSŠT, pokazuje odgovornost i svih nas kao društva.
Naime, o iseljenju MSŠT govori se proteklih nekoliko godina, no kako su stigli i konkretni rokovi za iseljenje, ponovo je aktuelizirana. Ne može se zanemariti ni stpljenje i uvažavanje pravih vlasnika zgrade, koji već dugo čekaju da u cjelosti uđu u posjed svoje imovine, ali kako očekivati i da se ispoštuje to pravo prije onoga o kojem govori menadžmet MSŠ Travnik, a na koje ukazuju u svom obraćanju upućenom nadležnim za rješavanje ovog pitanja.
Naime, presudom Općinskog suda, Mješovitoj srednjoj školi Travnik naloženo je da Vrhbosanskoj nadbiskupiji vrati dio zgrade koji korisit i to 14. 8. ove godine, a šta to u praksi znači – za Agenciju DAN ističe direktorica škole, Aida Lončar: “Ovim provođenjem izvršenja, izbacuje se preko 1000 učenika i profesora MSŠ Travnik na ulicu koji nemaju drugu opciju. Dok jedna djeca imaju sve uslove, drugoj se prijeti da postanu beskućnici. Naša djeca su u nejednakom položaju u odnosu na drugu, jer im se želi zabraniti jedno od osnovnih ljudskih prava. Dok jedna djeca razmišljaju kako će provesti raspust, druga moraju razmišljati da li će nakon raspusta imati gdje sjesti u školske klupe.”
Direktorica Lončar se poziva na Ustav BiH kojim je propisano pravo na obrazovanje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, zatim na Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju, kao i na Konvenciju o zašti ljudskih prava.
Škola nije odgovorna za rješavanje ovog pitanja, ali odgovornost prema svojim učenicima svakako ima: “Mi kao škola smo za to da se ispoštuju presude domaćih i međunarodnih sudova, ali samo pod uslovom da se nastavi sa gradnjom i završetkom Škole, te da naša djeca, također, dobiju jedno od osnovnih prava, a to je pravo na obrazovanje u normalnim uslovima“- navodi direktorica Lončar.
Agencija DAN
