Tročlano Sudsko vijeće Suda BiH koje su činile sudije Branko Perić, Nenad Šeleda i Izo Tankić, izreklo je presudu kojom su Zijad Mutap, Alisa Ramić, Hasan Dupovac, Josip Barić i Muamer Ožegović oslobođeni optužbi da su kao članovi organizovane kriminalne grupe prikrivali dokaze o načinu stradanja Dženana Memića.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Branko Perić tokom obrazlaganja presude kazao je da je to Vijeće pred sobom imalo optužnicu koja je nastala kao rezultat “istrage o istrazi” koja još nije okončana, što nije dosad bilo zabilježeno u sudskoj praksi.
“Ova činjenica objašnjava sve teškoće sa kojima su se suočili i Tužilaštvo i Sud”.
Naveo je da je među optuženima i oštećena koja je u događaju zadobila povrede.
“Ne znamo da je oštećeno lice u krivičnom djelu optuženo za pomaganje nepoznatom počiniocu tog istog djela. Po prirodi krivično-pravnog statusa oštećeni ima interes da se otkrije počinilac krivičnog djela i da pomogne tužiocu u otkrivanju i tužilac po zakonu ima obavezu da štiti prava oštećenog. Također imamo dva policijska službenika optužena za uništavanje dokaza i pomaganje učiniocu krivičnog djela, a da ne znamo kome pomažu i iz kojih motiva to čine. Za postojanje krivičnog djela i krivične odgovornosti je neophodna svijest i volja da se počini krivično djelo. Takozvani subjektivni element krivičnog djela. Nije nam poznat takav slučaj“, kazao je Perić, te dodao da će ovaj predmet otvoriti mnoga složena pravna pitanja i proizvesti mnoge pravne, političke i druge društvene posljedice.
Kazao je da istraga nije razjasnila kako je došlo do povređivanja pokojnog Dženana Memića i Alise Ramić.
“Još uvijek Sud i Tužilaštvo ne znaju ko je počinilac tog napada. Također ne znamo kome su optuženi u ovom predmetu pomagali uništavanjem i skrivanjem dokaza. Iz dokaza koje je izvela optužbe nije bilo moguće zaključiti šta je opredijelilo optužene da se udruže u organizovanu kriminalnu grupu i šta je moglo povezati motive tih ljudi da uništavaju dokaze i pomažu u sakrivanju počinioca tog krivičnog djela. Šta povezuje motive dvojice policajaca sa motivima Alise Ramić, Zijada Mutapa i Muamera Ožegovića. O tome optužba nije izvodila dokaze niti je bilo riječi u završnom izlaganju“, kazao je sudija Perić.
Dodao je da su tužioci saslušali 69 svjedoka i vještaka, od čega je 14 svjedoka sa mjerama zaštite.
“Ono što se dokazivalo i način na koji se dokazivalo dokazuje da tužilačka konstrukcija nije bila na čvrstim temeljima i čvrstoj dokaznoj građi. Svjedočenja velikog broja svjedoka su se odnosila na njihovo učešće u istrazi u svojstvu ovlaštenih službenih lica i ono o čemu su svjedočili u okončanom postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Oni se nisu izjašnjavali o radnjama krivičnih djela koja se stavljaju na teret optuženima. Jedan broj svjedoka saslušavan je na okolnosti koje su potpuno irelevantne. Bilo je svjedoka čiji iskazi su upućivali na zaključak da se dogodila saobraćajna nezgoda, iako to nije bila teza optužbe. Sudskom vijeću ponekad nije bilo jasno zašto su se neki svjedoci izvođeni pred Sud“, kazao je Perić.
On je dodao da je kroz sudnicu prošlo 29 svjedoka čiji iskazi su bili potpuno beskorisni za ovaj predmet.
“Na kraju tužilac je odustao od desetak svjedoka i vještaka koji su bili predloženi u optužnici. Činilo se da se sami tužioci teško snalaze u svom predmetu i da su postajali žrtva olakog optuživanja“, kazao je Perić.
On se potom osvrnuo na bitna obilježja krivičnih djela koja se svakom optuženom stavljaju na teret.
Tako je naveo da je Zijad Mutap optužen da je formirao grupu za organizirani kriminal radi prikrivanja dokaza o načinu na kojoj su nanesene smrtonosne povrede Dženanu Memiću, kojoj su pristupili optuženi, njegova kćerka, Dupovac, Barić i Ožegović.
“Mi nismo u dokaznom postupku saznali kada je grupa osnovana, kome su optuženi pomagali i iz kojih motiva se to činilo. Optužba je izvela dokaz o telefonskoj komunikaciji između Zijada Mutapa i policijskih službenika koji su postupali u istrazi. U tim komunikacijama nema ništa osim ukazivanja na okolnosti i činjenice koje su u datim momentima zaista mogle biti od značaja za policiju odnosno za istragu. U njima nema ništa što bi usmjeravalo istragu na pogrešan put. Dokazi o komunikaciji Mutapa sa policijom nisu dokazi o postojanju kriminalnog plana i motivima. Normalno je da otac povrijeđene kćerke dostavlja informacije o događaju policiji i tužiocu i da želi da sazna ko je počinilac krivičnog djela“, naveo je sudija.
Osvrnuo se na dnevnik koji je vodio Zijad Mutap o događaju, te kazao da u njemu nema zabilješki o postojanju plana skrivanja dokaza, nema zabilješki iz kojih bi se moglo zaključiti da Alisa Ramić nešto zna i da to skriva da bi nekome pomogla.
“Optuženi iznosi svoje pretpostavke i sumnje. On sumnja i u Ploskić Mirzu što je potpuno logično, s obzirom na prijetnje za koje je saznao par dana prije događaja. Ne postoje zapisi iz kojih se moglo zaključiti da Zijad Mutap navodi istragu na krivi trag“, kazao je sudija.
Kada je u pitanju Alisa Ramić, sudija je pojasnio da se njoj na teret stavlja da je kao očevidac odbila da svjedoči o načinu na koji su nanesene tepke tjelesne povrede Dženanu Memiću, stvarajući privid da se ne sjeća, čime je spriječila dokazivanje, pomogla počiniocu i dala lažni iskaz.
“Međutim, iz izvedenih dokaza slijedi da je optužena dala iskaz na licu mjesta, u kojem je rekla da je na njih naletjelo vozilo koje se nakon udara nije zaustavilo. Učinila je to prije dolaska na lice mjesta Zijada Mutapa. Iz svjedočenja policijskog službenika Ristovojevića koji je kazao da je dala o sebi lične podatke i bez vještačenja se moglo zaključiti da ona nije imala potpunu amneziju. Postavlja se pitanje da li Alisa o događaju zna nešto više od onog što je rekla u prvim kontaktima s policijom“, kazao je Perić, te dodao da treba istaći da je i ona također zadobila povrede i da njene povrede na nozi potiču od pada na zemlju.
“Događaj se odvijao noću i napad je uslijedio neočekivano. Da li je Alisa mogla vidjeti nešto više od onoga što je rekla. Mi o tome nismo ništa čuli u dokaznom postupku. Mi pretpostavljamo da je mogla vidjeti, ali pretpostavke ma koliko bile logične, nisu dokaz u krivičnom postupku. Sud ne može donositi odluke na osnovu pretpostavki“, kazao je Perić.
Dodao je da iz nalaza Abdulaha Kučukalića proizilazi da opisane povrede kod Alise Mutap isključuju mogućnost organski uzrokovane amnezije, odnosno nesjećanja za duži period nakon događaja, ali isto tako da je moguće da zbog proživljene traume može imati kratkotrajnu psihogenu amneziju zbog koje se ne sjeća pojedinih detalja tragičnog događaja.
“Imajući u vidu okolnosti povređivanja događaja, Sud nije mogao izvesti zaključak van razumne sumnje da se mogla sjećati svih detalja događaja i da je namjerno prešutjela činjenice da spriječi dokazivanje. Njeni iskazi jesu konfuzni i nesigurni“, kazao je Perić.
Hasanu Dupovcu stavlja se na teret da je u traganju za zelenim “renault cliom” namjerno usmjeravao istragu u pravcu saobraćajne nezgode.
“Iz dokaza koje je u tom pravcu izvela optužba nije moguće izvesti takav zaključak. Istraga o zelenom “cliju” je logičan smjer istrage jer su prilikom uviđaja na licu mjesta pronađeni tragovi lomljene plastike i laka zelene boje. Mi ni danas ne znamo od čega ti tragovi potiču na licu mjesta. Sve što je optuženi poduzimao je logičan operativni rad ovlaštenog službenog lica. Tužilac Meris Ćato potvrdio je da ga je optuženi o svemu obavještavao“, kazao je Perić.
Dalje se Dupovcu na teret stavlja da je bez naredbe suda izuzeo vidonadzor sa kuće Šerifa Konjevića i sa objekta kuvajtske rezidencije.
“Tačno je da je bio kod kuće Šerifa Konjevića i organizovao uzimanje CD-a sa videonadzorom sa kuvajtske rezidencije, ali nijedan nije obrisan, sakriven ili uništen. Oba su korištena u postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Uzimanje videozapisa od strane Tarika Hošića koji je Konjeviću održavao videonadzor je bila dobrovoljna radnja u operativne svrhe i nipošto se ne može podvoditi pod nezakonito postupanje sa kriminalnim ciljem“, kazao je Perić.
Također se Dupovac tereti da je bez konsultacija sa tužiocem odbacio u korpu za smeće kovertu sa tragovima stakla koja su dvojica policijskih službenika prikupila dan nakon događaja u širem pregledu mjesta događaja.
“Niko od saslušanih svjedoka nije potvrdio bacanje koverte od strane optuženog Dupovca sa dokazima od optuženog. Svjedok Meris Ćato je potvrdio da ga je obavijestio o tim naknadno pronađenim tragovima i da ga je on obavijestio da ti tragovi nisu zakoniti jer nisu prikupljeni tokom uviđaja“, pojasnio je Perić.
Kada je u pitanju Josip Barić, koji je optužen da je bez ovlaštenja tužioca obavio razgovor sa Alisom Ramić ispred UKC Sarajevo i iznesene činjenice u službenim dokumentima predstavio na različite načine, te da nije izuzeo njenu majicu sa tragovima krvi.
“Nema dokaza da je optuženi Barić u službene zabilješke nakon informativnog razgovora namjerno iznosio neistinite činjenice. Iz svih razgovora koji su obavljani sa Alisom Ramić se vidi da ona nije sigurna šta se dogodilo. Iz toga se može osnovano zaključiti da je Barić zapisivao ono što je ona govorila. Izvođenje zaključka da je to činjeno sa ciljem izvršenja krivičnog djela su obična proizvoljnost, tim prije što nije jasno zašto bi Barić nešto skrivao i pogrešno interpretirao“, kazao je.
Dodao je da odbrana nije sporila činjenicu da Barić nije od Alise izuzeo džemper s tragovima krvi.
“Ta nesporna činjenica bi se sama po sebi mogla uzeti kao propust policijskog službenika. Međutim, nema dokaza da je to učinio u namjeri da sakrije dokaz i da na taj način pomogne nepoznatom počiniocu krivičnog djela. Tužilac Meris Ćato je rekao da to nije utjecalo na istragu“, dodao je.
Kada je u pitanju optuženi Muamer Ožegović, kojem se na teret stavlja da je obrisao snimke videonadzora iz hotela Crystal na Ilidži od 8. do 11. februara 2016., sudija Perić je kazao da nije sporna činjenica da je videozapis postojao, kao i da su policajci bili započeli njegovo skidanje kada je nestalo struje, da su policajci ponovo došli i konstatovali da je obrisan.
“Optužba izvodi zaključak da je Ožegović izbrisao zapis zbog toga što je imao najviše informatičkog znanja, što je znao zbog čega se zapis traži i što je prisustvovao i prvom i drugom dolasku policije (…) Osim optuženog, pristup jedinici za videonadzor imali su svi recepcioneri, konobari i šef. Također, utvrđeno je da je pristup računaru bio slobodan, odnosno nije imao šifru. Pristup je bio slobodan. Kod ovakvog stanja Sud nije mogao izvesti zaključak van razumne sumnje da je brisanje videozapisa izvršio optuženi Ožegović. Za brisanje zapisa mogli su imati interes svi koji su imali pristup iz različitih razloga, uključujući vlasnika objekta i goste hotela u kritičnom periodu. Svima nam je poznato ko su najčešći gosti hotela na atraktivnim lokacijama, posebno u dane vikenda“, naveo je u obrazloženju sudija Perić.
“Javnost i oštećeni žele da se događaj rasvijetli i da ovdje vide krivce za stradanje Dženana Memića. Ne znam kako je moguće objasniti oštećenima i javnosti da se Tužilaštvo bavi sporednim krivcima, a da se ne zna šta se radi u otkrivanju glavnog krivca ili krivaca. Traganje za propustima u istrazi prije razrješenja događaja je uvećavanje patnje oštećenih. Kontrola istraga i odgovornost za profesionalan rad se moraju uspostaviti unutar insititucija“, kazao je Perić.
Patria
Share this post on social media