BiH

Znate li kako je crveni plastični kiosk postao jedan od simbola Jugoslavije?

Znate li kako je crveni plastični kiosk postao jedan od simbola Jugoslavije?
Znate li kako je crveni plastični kiosk postao jedan od simbola Jugoslavije?

Na njemu ste mogli kupiti novine, cigarete, lutriju, ulaznice, sendvič, cvijeće i još mnogo toga.

Prepoznatljiva kockica zaobljenih rubova, bijele, narandžaste, plave, žute ili crvene boje, bila je decenijama dio svakodnevice širom bivše Jugoslavije.

Kiosk K67 do dan-danas ostao je ikona jugoslavenskog dizajna, ali i u modernom svijetu za njega još ima mjesta, piše Punkufer.hr.

Kiosk K67, slovenačkog arhitekte i dizajnera Saše Mächtiga, jednostavna plastična “kućica” transformisala je svojim bezvremenskim dizajnom i bezgraničnom funkcionalnošću urbani krajolik Jugoslavije, ali i kolektivni identitet svojih savremenika u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća.

Saša Janez Mächtig, rođen 1941., diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, a u njegovom je radu trag svakako ostavio takozvani konkurs B, interdisciplinarni program Edvarda Ribnikara nadahnut Bauhausom i Školom dizajna iz Ulma.

Kiosk K67 dizajnirao je 1966., patentirao 1967., a u masovnu proizvodnju ušao je 1968. Proizvodio ga je Imgrad iz Ljutomera u Sloveniji, a do 1999., kada je proizvodnja prekinuta, proizvedeno je oko 7.500 kioska.

Moduli su osmišljeni za upotrebu kao pojedinačne jedinice ili u kombinaciji, a početnu shemu činilo je pet osnovnih nosivih elemenata, dok su u dodatnu opremu spadale nadstrešnice, sistemi polica i unutrašnja rasvjeta.

Kiosk K67 već je 1970. otputovao iz Ljutomera u New York. U MoMa-i je trebao biti izložen na izložbi nedavnih akvizicija, ali kako je transport kasnio, nije uspio ući u galeriju, pa je ostao na cesti ispred njega, na pločniku 53. ulice, gdje mu je zapravo – i bilo mjesto.

Ova je epizoda nadahnula Mächtiga da već 1971. predstavi model druge generacije – ovaj se mogao potpuno rastaviti na sastavne elemente.

Najviše proizvedenih K67 ostalo je u Jugoslaviji, ali je dio “otišao” i u svijet – Poljsku, Japan, Novi Zeland, Keniju, Irak, Sovjetski Savez i SAD.

Jednostavnost i prilagodljivost kioska K67, koji svojom modularnošću i funkcionalnošću balansira negdje između urbanizma i dizajna, osigurali su mu kultni status i dug život.

K67 može biti doslovno sve, ali teško da će biti zaboravljen. U novije vrijeme uspomenu na njega oživio je Muzej za arhitekturu i dizajn u Ljubljani na retrospektivnoj Mächtigovoj izložbi postavljenoj 2015. godine.

Patria